Grafit sadrži određene nečistoće, pa kako izmjeriti sadržaj ugljika i nečistoće pahuljice grafita? Za analizu nečistoća u tragovima u grafitu pahuljice, uzorak se obično peruši ili vlažno probavlja kako bi se uklonio ugljik, pepeo se otopi s kiselinom, a zatim se određuje sadržaj nečistoće u otopini. Danas će vam Editor Furuite Graphite reći kako se mjere nečistoće pahuljice grafita:
Metoda određivanja grafitnih nečistoća je metoda pepela, koja ima neke prednosti i neke poteškoće.
1. Prednosti metode pepela.
Metoda pepela ne treba otopiti pepeo s ultra-opterećenim kiselinama, izbjegavajući tako opasnost od uvođenja elemenata koji se mjere, tako da se široko koristi.
2. Poteškoća metode pepela.
Također je vrlo teško otkriti grafitni pepeo, jer mu je potrebno sagorijevanje visokih temperatura da bi se obogatio pepeo, a na visokoj temperaturi pepeo će se zalijepiti za uzorkovni brod i teško ih je razdvojiti, što dovodi do nemogućnosti preciznog određivanja sastava i sadržaja nečistoća. Sve postojeće metode koriste karakteristike da platinasta lopova ne reagira s kiselinom. Platinum Crucible koristi se za sagorijevanje grafita pahuljice za obogaćivanje pepela, a zatim se uzorak izravno zagrijava kiselinom u loncu za otapanje uzorka. Sadržaj nečistoće u grafitu pahuljice može se izračunati mjerenjem komponenti u otopini. Međutim, ova metoda ima određena ograničenja, jer grafit Flake sadrži veliku količinu ugljika, što platinu može učiniti krhkim lomljivim na visokoj temperaturi, lako dovesti do prijeloma platinastog longa, a trošak otkrivanja je vrlo visok, pa je teško široko korišten. Budući da konvencionalna metoda ne može otkriti komponente nečistoće grafita, potrebno je poboljšati metodu otkrivanja.
Post Vrijeme: NOV-07-2022